Karlstadtov spis O uklanjanju slika (Von abtuhung der Bylder, 1522.) najradikalniji je rani reformacijski napad na crkvene prikaze. Polazeći od Druge Mojsijeve zapovijedi o zabrani idolopoklonstva, Karlstadt tvrdi da slike ugrožavaju neposredan odnos čovjeka s Bogom: odvraćaju pozornost od biti, imaju puko materijalnu vrijednost i ne mogu „poučavati“ u smislu u kojem je to tvrdio papa Grgur Veliki („Slike su knjige za laike“). Nasuprot tada raširenim opravdanjima da slike služe kao „katekizam“ za nepismenime, potiču pobožnost i podupiru pamćenje, Karlstadt naglašava da su jedine žive slike Boga čovjekovi bližnji, uslijed čega njegov nauk poprima i izrazito socijalnu notu, osobito očitu u drugom dijelu traktata, koja se bavi rješavanjem problema prosjačenja. No iako je taj drugi dio traktata snažniji i bremenitiji značenjem, a djeluje i suvremenije današnjem čitatelju, dok se u prvom dijelu o slikama Karlstadt često ponavlja i zapada u opskurne argumente ili osobne obračune s neimenovanim osobama, u javnosti onoga doba prvenstveno je odjeknuo upravo taj prvi dio, shvaćen kao poziv na ikonoklazam. I doista, u ožujku 1522. Karlstadt je u Wittenbergu zatražio uklanjanje svih javnih religijskih prikaza i simbola, osobito hodočasničkih, dok se Luther od takvih akcija distancirao, smatrajući da to sablažnjava „slabe“ i izaziva u njima otpor prema reformaciji.

Erazmo je 1529. opisao jedan takav nered u Baselu:
„Na slike svetaca, pa i na sam križ, sasuli su takve pogrde da je doista iznenađujuće što se nije dogodilo nikakvo čudo. (…) Nije ostao nijedan kip, ni u crkvama, ni u predvorjima, ni u klaustrima, ni u samostanima. Freske su uništene premazom od vapna; sve što je moglo gorjeti bačeno je u vatru, a ostalo je razbijeno u komade. Ništa nije bilo pošteđeno, ni iz ljubavi ni za novac.“
Spis „O uklanjanju slika“ nije, dakako, jedini u kojemu se Karlstadt posvetio tom pitanju, i između njega i Luthera razvilo se polemičko nadmetanje u kojemu su obojica slikovitim argumentima branila svoje stajalište. Među poznatije spise tog tipa spadaju Karlstadtov „Treba li postupati polako“ iz studenoga 1524. i Lutherov „Protiv nebeskih proroka“ iz 1525. Iz tih i drugih spisa proizašla je povijesna slika Karlstadta kao „zanesenjaka“ i fanatika, koja je gurnula u drugi plan Karkstadtove doprinose reformacijskom bogoslužju, hermeneutici, etici i socijalnoj skrbi.

Moderna izdanja

Kritische Gesamtausgabe der Schriften und Briefe Andreas Bodensteins von Karlstadt, ur. Thomas Kaufmann, http://diglib.hab.de/edoc/ed000216/start.htm (projekt u tijeku).
The Essential Carlstadt: Fifteen Tracts by Andreas Bodenstein (Carlstadt) from Karlstadt, prev. i prir. E. J. Furcha, str. 100-128. Edward J. Waterloo, ON i Scottdale, PA: Herald Press, 1995.