Cilj studija sustavne teologije jest osposobiti studente za kritičko preispitivanje vjernosti naviještanja nauka i cjelokupne tradicije kršćanske Crkve (crkava) poruci Svetoga Pisma, kao i relevantnosti njenog nauka za suvremenoga čovjeka i svijet.

U skladu s ovim ciljevima studij sustavne teologije osobitu pažnju obraća sljedećim tematskim područjima:

Ponajprije to je upoznavanje studenata sa sadržajem kršćanske vjere, odnosno osposobljavanje studenata za sustavno izlaganje, argumentiranje i kritičko preispitivanje sadržaja kršćanskoga/ crkvenoga nauka.

Budući da bitnu dimenziju kršćanske vjere predstavlja kršćansko življenje, u okviru studija sustavne teologije studenti dobivaju uvid u osnovne probleme i pitanja vezana uz tematiku kršćanski motiviranog djelovanja.

Kako kršćanska vjera i praksa ne mogu egzistirati i odgovarati svojoj zadaći izdvojeno i bez suodnosa s mnogovrsnim nazorima suvremenog svijeta, u okviru studija sustavne teologije studenti se osposobljuju za dijalog s filozofijom, kulturom, znanošću i religijama.

Nadalje, zadatak je studija sustavne teologije upoznati studente sa složenom problematikom kršćanske misije, odnosno evangelizacije, kako u prošlosti tako i danas. Tu su, prije svega, pitanja međukonfesionalnog, međureligijskog i međukulturnog dijaloga, problemi kao što su kolonijalizam i neokolonijalizam, prozelitizam…

Konačno, cilj studija sustavne teologije jest upoznati studente s različitim kršćanskim crkvama i tradicijama, s bogatstvom i mnogovrsnošću kršćanskih oblika života i pobožnosti, s poviješću i rezultatima ekumenskog dijaloga – a sve u cilju odgoja za kreiranje respektibalnoga stava prema identitetu kršćana u različitim kulturnopovijesnim kontekstima.

Kako bi dao odgovore na ovaj široki spektar pitanja, studij sustavne teologije podijeljen je na veći broj disciplina, kao što su: dogmatika, etika, filozofija, znanost o religijama (povijest religija i filozofija religije), misiologija i ekumenska teologija.


← Temeljni koncept studija