Cilj studija Staroga zavjeta jest osposobiti studente da tekstove Staroga zavjeta čitaju u hebrejskom izvorniku te da ih uz pomoć dostupnih suvremenih znanstvenih metoda, odnosno koristeći stručnu literaturu, samostalno tumače uviđajući tako njihovo značenje za teologiju, Crkvu i svakodnevni vjernički život.

U skladu s ovim ciljevima, studenti već na prvim godinama studija intenzivno uče biblijski hebrejski jezik, bez kojega je nemoguć kvalitetan studij starozavjetnih tekstova.

Osobita pažnja u području studija Staroga zavjeta posvećuje se pitanjima nastanka pojedinih starozavjetnih spisa te formiranja starozavjetnog kanona. Studente se uvodi u egzegetske metode i hermeneutiku, te se one primjenjuju u egzegezi starozavjetnih tekstova. Upoznaje ih se također s osnovnim pojmovima i temama biblijske teologije Staroga zavjeta.

Budući da dijelovi hebrejske Biblije nastaju kao dio kulturnog naslijeđa starog Izraela, u studij Staroga zavjeta uključeno je i proučavanje povijesti Izraela (povijest židovske drevne literature, religije, institucija drevnog židovstva). Nadalje, budući da je za razumijevanje povijesti Izraela nužno poznavati i njegovo kulturno-religiozno okruženje, studij Starog zavjeta proteže se i na problematiku veza povijesti drevnog Izraela s religioznom, socijalnom i političkom povijesti staroga Orijenta. Pritom je od osobite važnosti upoznavanje studenata s relevantnim egipatskim, ugaritskim, akadskim, aramejskim te grčkim literarnim vrelima (u prijevodu na neki od svjetskih jezika), kao i arheološkim te ikonografskim nalazima.


← Temeljni koncept studija