Cilj studija praktične teologije jest pokazati u kojoj se mjeri kršćanski nauk primjereno postavlja prema suvremenom čovjeku u njegovoj konkretnoj situaciji te koliko taj nauk nalazi svoj djelotvoran izričaj, kako u svakodnevnom životu kršćanskih crkava, tako i na području javnoga crkvenoga djelovanja. Istodobno, studij praktične teologije nastoji studente teorijski i metodološki opremiti za kompetentno savladavanje budućih zadataka u području praktičnog djelovanja Crkve.
U skladu s ovim ciljevima, studij praktične teologije osobitu pažnju obraća sljedećim područjima praktičnog djelovanja Crkve:
Polazeći od reformacijskoj teologiji i praksi specifičnoga visokog vrednovanja naviještanja Riječi u vidu propovijedanja, studente teologije intenzivno se osposobljava za propovijedanje. Upoznaje ih se s osnovnim homiletičkim načelima, modelima propovjedničke prakse u Bibliji, kroz povijest Crkve sve do suvremenih modela, te ih se potiče da stečena znanja integriraju u vlastiti propovjednički koncept.
Studente se također upoznaje s ulogom liturgije u životu Crkve. Uvodi ih se u pojam bogoslužja u njegovoj teološkoj i antropološkoj dimenziji, te ih se upoznaje s različitim oblicima kršćanskog bogoslužja kroz povijest. Potiče ih se na kritičko vrednovanje različitih liturgijskih modela, te na vlastiti doprinos liturgijskim izazovima suvremene Crkve.
Studij praktične teologije upoznaje studente i s osnovnim pitanjima katehetike: s osnovama opće i religijske pedagogije, metodike i didaktike, s različitim katehetskim konceptima. Studente se pritom osposobljava i potiče na integraciju stečenog znanja u vlastitu katehetsku praksu.
Studij praktične teologije pažnju pridaje i izobrazbi dušobrižnika. Studente se upoznaje s temeljnim zadacima kršćanske dušobrižničke prakse, kako unutar zajednice vjernika, tako i u širim društvenim okvirima, te s oblicima dušobrižničke prakse kroz povijest Crkve. Pritom ih se osposobljava i potiče na integraciju stečenog znanja u cilju izgradnje vlastitog dušobrižničkoga odgovornog identiteta.
Studenti se također upoznaju s temeljnim pitanjima društvenog angažmana Crkve: problematikom društvenog angažmana Crkve kroz povijest kao i danas (vjerska sloboda, diskriminacija, mir, rat, obitelj, pravda–nepravda, siromaštvo, solidarnost …), posebice pak s razumijevanjem ove problematike kod crkava reformacijske baštine. Potiče ih se na kritičku refleksiju o društvenom angažmanu Crkve u povijesti i sadašnjosti, te na vlastiti doprinos izgradnji društveno kompetentne Crkve.
Studij praktične teologije, konačno, pažnju pridaje i izobrazbi studenata za zadatak pastirske službe. Studente se upoznaje s temeljnim pitanjima iz područja pastorala zajednice: uloga župnika/pastora, vodstvo zajednica, modeli crkve, crkvene strukture, pastoralno planiranje, suradnja i suodgovornost, zajednice budućnosti… Potiče ih se da stečeno znanje integriraju u vlastiti doprinos izgradnji Crkve budućnosti, bilo u ulozi budućih župnika/pastora, bilo u drugim vidovima teološko-praktičnoga angažmana u Crkvi.
Radi uspješnog savladavanja ovih zadataka studij praktične teologije dijeli se u sljedeće discipline: homiletika, liturgika, katehetika, dušobrižništvo, socijalni nauk Crkve, te pastoral zajednice. Ovome se mogu pridružiti i druge teme važne za suvremeni život Crkve: odnos Crkve i države, Crkva i sredstva društvenog priopćavanja, kršćanska publicistika, i sl.
← Temeljni koncept studija
