Cilj studija Povijesti Crkve jest upoznati studente s glavnim tijekovima dvotisućljetne povijesti Crkve i kršćanstva. U skladu s ovom nakanom studente se upoznaje s osnovnim vrelima crkvene povijesti (literarnim, arheološkim i spomeničkim), uvodi ih se i u opće metode povijesne znanosti te ih se tako potiče na samostalno vrednovanje i kritiku tijekova povijesti crkve i kršćanstva, kao i njihovog značenja za život Crkve i kršćanstva danas.
Studij crkvene povijesti nastoji obuhvatiti širok spektar pitanja iz života Crkve kroz povijest: povijest teologije i ideja, povijest konfesija (denominacija), povijest oblika pobožnosti i mentaliteta, povijest crkvenih institucija te uloge kršćanske Crkve u društvu, kao i povijest crkvene umjetnosti i arhitekture.
Radi bolje organizacije studija, studij Povijesti crkve slijedi osnovnu podjelu na razdoblja uobičajenu u povijesnoj znanosti uopće: razdoblje staroga vijeka (Crkve u starom vijeku), razdoblje srednjega vijeka (Crkve u srednjem vijeku), razdoblje reformacije, te novovjekovnu i noviju crkvenu povijest.
Ovoj kronološkoj podjeli pridodaje se, a s njom se i na različite načine može kombinirati, tematska podjela povijesti Crkve na opću povijest Crkve, povijest teologije (dogmi), povijest kršćanske umjetnosti i graditeljstva, teritorijalna (nacionalna) povijest Crkve, povijest pojedinih konfesija, odnosno denominacija…
← Temeljni koncept studija