Cilj studija Novog zavjeta jest osposobiti studente da tekstove Novog zavjeta čitaju u grčkom izvorniku te da ih, koristeći se znanstvenim metodama i uz stručnu literaturu, samostalno tumače uviđajaći tako njihovo značenje za teologiju i život Crkve, kao i za svakodnevni vjernički život.

U skladu s ovim ciljevima, već na prvim godinama studija studenti intenzivno uče biblijski grčki jezik, koji je uvjet za kvalitetan studij Novog zavjeta.

Osobita pažnja u području studija Novog zavjeta posvećena je pitanjima nastanka pojedinih novozavjetnih spisa te novozavjetnog kanona.

Studente se uvodi u egzegetske metode i hermeneutiku, te se one primjenjuju u egzegezi novozavjetnih tekstova. Upoznaje ih se također s osnovnim pojmovima i temama biblijske teologije Novog zavjeta.

Budući da tekstovi Novog zavjeta nastaju u kontekstu prakršćanstva, značajna pažnja u okviru studija Novog zavjeta pridaje se i povijesti prakršćanstva. Nadalje, budući da prakršćanstvo nastaje u kontekstu kulturno-religioznog okruženja svog vremena, studij Novog zavjeta obuhvaća i studij religijske, socijalne i političke povijesti helenizma, te osobito kasnog židovstva. Od osobite je važnosti upoznavanje studenata sa, za ovu problematiku, relevantnim helenističko-rimskim te kasnožidovskim literarnim vrelima (u prijevodu na neki od svjetskih jezika).


← Temeljni koncept studija