Osnivanje Fakulteta

U vrijeme komunističke vladavine u bivšoj Jugoslaviji 1976. godine predstavnici Evangeličke crkve i Saveza baptističkih crkava upuštaju se u, za ono vrijeme, avangardni projekt osnivanja protestantskog teološkoga fakulteta imajući pri tom izuzetno dalekovidnu viziju.

Josip Horak i Vladimir Deutsch
Osnivači Fakulteta (1976) – Dr. Josip Horak, predsjednik Saveza baptističkih crkava u Jugoslaviji i Dr. Vladimir Deutsch, senior Evangeličke crkve u Hrvatskoj.

Fakultet je započeo s radom na Dan reformacije 31. listopada 1976. Ime je dobio po Matiji Vlačiću Iliriku (1520.-1575.), hrvatskom protestantskom teologu i reformatoru rođenom u Labinu u Istri.

U vodstvu Fakulteta na tim samim počecima bili su dr. Josip Horak iz Baptističke crkve, koji je obnašao dužnost dekana, te dr. Vladimir Deutsch iz Evangeličke crkve, koji je obnašao dužnost prodekana.

Doktor Josip Horak (1912.-1999.) držao je predavanja iz praktične teologije te sociologije religije. Od 1947. je bio pastor Baptističke crkve u Zagrebu. Prethodno je bio predsjednik Baptističke teološke  škole (1953.-1957.), a od 1957. je obnašao dužnost predsjednika Saveza baptističkih crkava u Jugoslaviji.

Doktor Vladimir Deutsch (1929.-1988.) predavao je sistematsku teologiju  i povijest Crkve. Doktorirao je teologiju na Luteranskom teološkom fakultetu u Bratislavi 1979. godine obranivši doktorat pod naslovom „Matija Vlačić Ilirik“ – život i djelo“. Bio je evangelički pastor  u Zagrebu i Opatiji te od 1960. senior  Evangeličke crkve u Hrvatskoj kao i član Nacionalnog vijeća Evangeličkih crkava u Jugoslaviji.

Prostor u kojem je Fakultet započeo s radom nalazio se u Gundulićevoj ulici 28 u Zagrebu u zgradi Evangeličke crkvene općine i tamo je službeno ostao sve do 2004. godine.


Početni zamah

Fakultet je svoj rad započeo imajući u vidu velike i značajne planove. Iako je škola osnovana od strane dviju konfesija, od samih početaka zamišljena je ne samo kao konfesionalna škola već kao ustanova sa širokim dijapazonom utjecaja i doprinosa u kršćanskom svijetu tadašnje Jugoslavije. Naime, kao što je razvidno iz prvog Vodiča kroz studij, Teološki fakultet trebao je služiti ne samo luteranima i baptistima već svim protestantskim kršćanima u tadašnjoj Jugoslaviji, daleko nadilazeći okvire biblijskih škola.

Prva generacija studenata.
Prva generacija studenata na saminaru u Stubičkim Toplicama (1976).

Naime, dobro je znati da su obrazovne ustanove koje su do tada djelovale unutar protestantskog miljea  bile ustanove s određenim konfesionalno-denominacijskim predznakom (npr. Baptistički teološki seminar). Protestantske obrazovne ustanove na području bivše Jugoslavije imale su profil jednogodišnjih, dvogodišnjih ili eventualno trogodišnjih škola.

Teološki Fakultet Matija Vlačić Ilirik imao je namjeru ne samo nadići uske konfesionalno-denominacijske okvire već i okvire biblijske škole te je od samog početka funkcionirao kao visoka škola s petogodišnjim studijem. U tom je smislu namjera Fakulteta bila, služeći obrazovanju crkvenih službenika (pastora, župnika) kao i šireg kruga vjernika u protestantskim zajednicama, oživjeti, njegovati te promicati reformacijsku baštinu izlazeći u susret katehetskim, misijskim i evagelizacijskim zadaćama crkve.

Fakultet je kao obrazovna i znanstvena ustanova trebao stajati na raspolaganju svim kršćanima u zemlji, te konačno svakom čovjeku. Ukoliko se ima u vidu getoizacija koja je određivala život protestantskih zajednica u tadašnjem komunističkom društvu, dolazi do izražaja naprednost ideja i otvorenost težnji u djelovanju Fakulteta od njegovih samih početaka.

Portret Matije Vlačića Ilirika
Matija Vlaćić Ilirik (1520.-1575.)

Sve već spomenuto bilo je praćeno vizijom ozbiljnog znanstvenog rada. Pri tom se Fakultet vidio na tragu ideja Matije Vlačića Ilirika. Naime, kao što je poznato iz povijesti, Matija Vlačić Ilirik imao je u planu osnovati u Regensburgu sveučilište za kršćane iz južnoslavenskih zemalja što mu zbog različitih povijesno-političkih okolnosti ipak nije pošlo za rukom.

S ostvarenjem ovih planova počelo se vrlo odvažno. Fakultet je sročio program za petogodišnji studij koji svojim popisom kolegija ukazuje na temeljito klasično i široko teološko i humanističko obrazovanje. Otvorenost prema drugima bila je prepoznatljiva i u strukturi predavača. Tako su pored predavača iz različitih protestantskih zajednica i pozadina, kako iz zemlje tako i iz inozemstva, na Fakultetu bili angažirani i stručnjaci s rimokatoličkog fakulteta kao i stručnjaci s drugih znanstvenih ustanova.

Ovakva koncepcija rada Fakulteta imala je vrlo dobru percepciju u širokom krugu mladih ljudi, pa su tako na Fakultetu studirali studenti ne samo iz protestantskih zajednica već i iz drugih kršćanskih konfesija kao i mladi ljudi nedefiniranog svjetonazora.


Vrijeme sumraka na Fakultetu

Radno i entuzijastično razdoblje na Fakultetu potrajalo je prema svjedočanstvima najviše osam do devet godina. Rekonstrukcija razdoblja koje je uslijedilo nakon toga otežana je jer je iz arhive Fakulteta nestala gotovo sva dokumentacija uključivši dijelom i osnovnu dokumentaciju o studentima. Stoga se Fakultet nada da će uz pomoć inozemnih partnera i korespondencije s njihove strane moći rasvijetliti barem neke dionice u tom povijesnom razdoblju Fakulteta.

Nela Horak Williams i studenti.
Nela Horak-Williams, profesorica novozavjetnog grčkog jezika i studenti (1990-te godine).

Ono što nam stoji na raspolaganju su svjedočanstva danas živućih i onda djelatnih profesora koja govore o razdoblju očitih nepravilnosti što se tiče nastave, programa te odnosa prema studentima, kojima je bilo otežano završavati studij, pa je veliki broj tih godina i odustao od studija. Prema nekim svjedočanstvima nepovoljno stanje bilo je u velikoj mjeri povezano s ličnošću Vladimira Deutscha, prodekana Fakulteta. On je iz nepoznatih razloga  i motiva prouzročio situaciju koja je bila razlogom osipanju studenata, nepovjerenju te je dugoročno narušila ugled Fakulteta.

Takvo već prilično loše stanje postaje još složenije početkom rata 90-ih godina. U vrijeme kad su umrli prodekan Deutsch i dekan Horak (1998.) Fakultet je bio pred određenom vrstom zatvaranja, tim više što je većina potencijalnog protestantskog nastavničkog osoblja zbog loše situacije potražila egzistenciju u inozemstvu. Inozemni partneri koji su financijski podražavali djelovanje Fakulteta s pravom su uslijed nepravilnosti i zamiranja rada na Fakultetu odustali od daljnje potpore.


Borba za očuvanje egzistencije Fakulteta

Premda je situacija na Fakultetu – gotovo zanemarivi  broj studenata, potpuni nedostatak financija za rad te potpuni nedostatak protestantskih teologa kao nastavničkog kadra – nagoviještala da će rad Fakulteta definitivno i zamrijeti, Fakultet je uspio preživjeti ovo izuzetno teško razdoblje. U velikoj mjeri ovo treba zahvaliti prof. dr. Vitomiru Belaju. Premda neteolog već etnolog, on se kao vjernik iz Evangeličke crkve, potaknut upravo svojom vjerničkom dužnošću, prihvatio toga da unatoč svojim znanstvenim i predavačkim obvezama preuzme ulogu dekana na Fakultetu koji se nalazio u vrlo teškoj situaciji.

Vitomir Belaj
Vitomir Belaj, dekan Fakulteta od 1998. godine.

Pored već navedenih nedaća u kojima je Fakultet egzistirao, dobro je napomenuti da se u to vrijeme zaoštravaju propisi od strane Ministarstva znanosti Republike Hrvatske prema visokoškolskim ustanovama. Unatoč svemu tome prof. Belaj uspio je osigurati da Fakultet 2001. postane visokoškolska ustanova s pravom javnosti. Time je osiguran institucionalni okvir i postavljen važan preduvjet za povratak i nastavničkog kadra i studenata.

Da je trud profesora Belaja bio opravdan i da su njegove nade imale smisla ubrzo se i pokazalo jer je narednih godina započela rekonstrukcija nastavničkog osoblja i cjelokupnog života na Fakultetu.  S tim je povezan povratak dr. Lidije Matošević u ljeto 2003. s doktorskog studija u Heidelbergu.

Zahvaljujući  financijskoj potpori  jednog od osnivača  – Saveza baptističkih crkava  u RH – dr. Lidija Matošević  počinje u jesen 2003.  na Fakultetu predavati  dogmatiku i ekumensku teologiju, a u proljeće  2004. povjerena  joj je dužnost prodekanice  na Fakultetu s ciljem  da pokuša u postojeći institucionalni okvir, koji je osiguran zahvaljujući dekanu dr. Vitomiru Belaju (pravo javnosti), povratiti akademski život na Fakultet. Ovo je bio izuzetno složen zadatak, no zahvaljujući prof. Belaju i izuzetnoj, stručnoj i kvalitetnoj suradnji novoimenovanog tajnika Fakulteta g. Enoha Šebe, Fakultetu je uspjelo nadvladati niz poteškoća koje su stajale na putu.

Lidija Matošević, prodekan fakulteta od 2003. godine.

Kao što je već spomenuto, Fakultet je od svog osnivanja djelovao u prostoru Evangeličke crkvene općine u Gundulićevoj ulici 28, no kompliciranje situacije u Evangeličkoj crkvi u RH odrazilo se i na radu Fakulteta što je rezultiralo time da se nastava od 2001. g. više nije mogla neometano odvijati u Gundulićevoj. Stoga se vodstvo, u nadi da će 2004. ujesen upisati dovoljan broj novih studenata te time osigurati minimalna financijska sredstva za rad, odlučilo na najam prostora koji je bio nužan preduvjet za redovito održavanje nastave. Tako je u srpnju 2004. unajmljen prostor od oko 120 kvadrata u centru Zagreba u Radićevoj ulici 34.

Rizik u koje se upustilo vodstvo Fakulteta pokazao se opravdan. U akademskoj godini 2004./2005. upisano je 50-ak novih studenata što je s 15-ak studenata s prijašnjih godina predstavljalo ohrabrujući broj, a od školarina koje su studenti uplatili omogućeno je minimalno finacijsko funkcioniranje ustanove.

Ujesen 2004. prigodom Dana Fakulteta, što je ujedno i Dan Reformacije, Fakultet je nastojao ispraviti nepravdu koja je nanesena nekim bivšim studentima koji su davnih godina izvršili sve svoje akademske obaveze na ustanovi, a bilo im je onemogućeno diplomirati. Stoga su im na svečanosti Dana Fakulteta uručene zaslužene diplome. Sve ovo pridonijelo je početku procesa vračanja pozitivnog imidža ustanovi kako u protestantskim crkvama tako i u široj akademskoj zajednici.

Zgrada u Radićevoj 34
Zgrada u Radićevoj 34, gdje je Fakultet bio smješten od 2004. do 2015. godine.

Integracija u Sveučilište: osnivanje Sveučilišnog centra za protestantsku teologiju Matija Vlačić Ilirik

Integracija Teološkog fakulteta MVI u Sveučilište u Zagrebu otpočela je još 2009. godine potpisivanjem međusobnog Sporazuma o pokretanju i zajedničkom izvođenju studijskih programa preddiplomskog i diplomskog sveučilišnog studija Protestantska teologija, nakon čega je rektor imenovao Radnu skupinu za pokretanje sveučilišnog studijskog programa iz protestantske teologije u kojoj su sudjelovali predstavnici Fakulteta i predstavnici sastavnica Sveučilišta u Zagrebu (Katolički bogoslovni fakultet, Filozofski fakultet Družbe Isusove, Hrvatski studiji), a koja je izradila programe preddiplomskog i diplomskog studija protestantske teologije.

Programi su prihvaćeni na sjednici Senata 16. 11. 2010. godine a Sveučilište i Fakultet potpisali su 8. 12. 2011. Sporazum o ustroju, organiziranju i izvođenju nastave sveučilišnog preddiplomskog i diplomskog studija Protestantska teologija.  U ak. god. 2011./2012. pedesetak studenata s viših godina studija upisano je na Sveučilišni preddiplomski studij Protestantska teologija, a tijekom 2013./2014. upisani su i prvi studenti na Sveučilišni diplomski studij Protestantska teologija.Od ak. god. 2011./2012. do ak. god. 2017./2018. Sveučilište u Zagrebu bilo je nositelj studija, a Teološki fakultet MVI koordinator.

Centar je osnovan 17. 01. 2017. godine kada je Senat Sveučilišta u Zagrebu donio Odluku o osnivanju Sveučilišnog centra za protestantsku teologiju Matija Vlačić Ilirik. Centar tada u potpunosti preuzima koordinaciju i izvođenje studijskih programa.

Profesori Centra
Profesori pred današnjom zgradom Centra u Lučićevoj 1a.

← O Centru