Osnivanje Fakulteta
Godine 1975., u vrijeme komunističke vladavine u bivšoj Jugoslaviji, predstavnici Evangeličke crkve i Saveza baptističkih crkava upustili su se u projekt, prilično avangardan za ono vrijeme, osnivanja protestantskog teološkoga fakulteta. Fakultet je ime dobio po Matiji Vlačiću Iliriku (1520.-1575.), hrvatskom protestantskom teologu, reformatoru, lingvistu, filozofu i crkvenom povjesničaru rođenom u Labinu u Istri, a s radom je započeo na Dan reformacije 31. listopada 1976. godine.
Na samom početku čelni ljudi Fakulteta bili su dr. Josip Horak (1912.-1999.) iz Baptističke crkve i dr. Vladimir Deutsch (1929.-1999.) iz Evangeličke crkve. Doktor Josip Horak je od 1947. bio pastor Baptističke crkve u Zagrebu. Prije osnivanja Fakulteta bio je predsjednik Baptističke teološke škole (1953.-1957.), a od 1957. predsjednik Saveza baptističkih crkava u Jugoslaviji. Doktor Vladimir Deutsch doktorat je stekao na Luteranskom teološkom fakultetu u Bratislavi 1979. godine obranivši rad pod naslovom „Matija Vlačić Ilirik“ – život i djelo. Bio je evangelički pastor u Zagrebu i Opatiji, a od 1960. senior Evangeličke crkve u Hrvatskoj kao i član Nacionalnog vijeća Evangeličkih crkava u Jugoslaviji.
Početni zamah
Iako su Fakultet osnovale dvije protestantske konfesije, on je od samih početaka zamišljen puno šire od usko konfesionalne škole. Namjera osnivača bila je da Fakultet postane ustanova sa širokim dijapazonom utjecaja i doprinosa u kršćanskom svijetu tadašnje Jugoslavije, čime je od osnutka nadilazio okvire tada postojećih obrazovnih ustanova protestantskog miljea koje su bile obilježene konfesionalno-denominacijskim predznakom i imale profil jednogodišnjih, dvogodišnjih ili eventualno trogodišnjih biblijskih škola.
U skladu s takvom vizijom, Fakultet je od samog početka djelovao kao visokoškolska ustanova s petogodišnjim studijem, a glavni cilj programa bio je da kroz obrazovanje crkvenih službenika (pastora, župnika) ali i šireg kruga vjernika, u protestantskim zajednicama oživi, njeguje i promiče reformacijsku baštinu, izlazeći u susret katehetskim, misijskim i evagelizacijskim zadaćama crkve. Fakultet je kao obrazovna i znanstvena ustanova ujedno trebao stajati na raspolaganju svim kršćanima u zemlji, te konačno svakom čovjeku. Takvo poslanje odražavalo je od samih početaka Fakulteta naprednost njegovih ideja, posebice ako se uzme u obzir getoizacija koja je značajno odredila život protestantskih zajednica u komunističkom društvu.
Sve već spomenuto bilo je praćeno vizijom angažiranog i ozbiljnog znanstvenog rada. Pritom se Fakultet vidio na tragu ideja Matije Vlačića Ilirika koji je imao u planu u Regensburgu osnovati sveučilište za kršćane iz južnoslavenskih zemalja (što mu zbog različitih povijesno-političkih okolnosti ipak nije pošlo za rukom).
Studijski program Fakulteta ciljao je nuditi temeljito klasično, teološko i humanističko obrazovanje. Ekumenska i svjetonazorska otvorenost prema drugima bila je prepoznatljiva i u profilu predavača. Tako su pored predavača iz različitih protestantskih zajednica, kako onih iz zemlje tako i onih iz inozemstva, na Fakultetu bili angažirani i stručnjaci s katoličkih učilišta te stručnjaci s drugih znanstvenih ustanova. Takva koncepcija rada Fakulteta bila je u širim krugovima vrlo dobro primljena, pa su osim studenata iz protestantskih zajednica Fakultet upisivali i studenti drugih kršćanskih konfesija, kao i mladi ljudi čiji su se svjetonazori prilično razlikovali.
Krizno razdoblje
Iznimnu šansu sadržanu u viziji svojega djelovanja, kao i u relativno povoljnom povijesnom trenutku nastanka, Fakultet ipak nije uspio ostvariti, čime je ostvarenje te vizije odgođeno za nekoliko desetljeća. Naime, stjecajem složenih nepovoljnih okolnosti, nakon nešto manje od desetak godina Fakultet je dospio u krizu. Dolazilo je do povremenih prekida u održavanju nastave, studenti su teško ostvarivali prava te je rad u ustanovi postupno zamirao. Već prilično loše stanje postalo je još složenije početkom rata 90-ih godina. Nakon smrti prodekana Deutscha i dekana Horaka (1999.) Fakultet se našao u teškoj situaciji, koju je dodatno otežavao i to tim više što je većina perspektivnog protestantskog nastavnog osoblja zbog loše situacije potražila egzistenciju u inozemstvu.
Borba za očuvanje
Novi, zahtjevni propisi o visokoškolskom obrazovanju u Republici Hrvatskoj, kojima je Fakultet teško mogao udovoljiti, te prethodno opisani problemi koje je pratio i nedostatak financijskih sredstava nagovještavali su da će rad Fakulteta definitivno zamrijeti. Činjenicu da je Fakultet krizno razdoblje ipak uspio preživjeti u velikoj mjeri treba zahvaliti prof. dr. sc. Vitomiru Belaju. Premda po struci etnolog, on se kao vjernik i pripadnik Evangeličke crkve, potaknut upravo svojim vjerničkim osjećajem odgovornosti, prihvatio toga da unatoč svojim znanstvenim i predavačkim obvezama na Filozofskom fakultetu preuzme ulogu dekana. Godine 2001. uspio je osigurati da Fakultet postane visokoškolska ustanova s pravom javnosti i od nadležnoga Ministarstva ishoditi dopusnicu za početak obavljanja djelatnosti, čime je osiguran institucionalni okvir i postavljen važan preduvjet za povratak nastavničkog kadra i studenata.
Uz financijsku potporu jednog od osnivača – Saveza baptističkih crkava u RH – Fakultet počinje aktivnije djelovati na obnovi unutarnjih struktura, obnovi važnih kontakata i suradnji, promociji i izgradnji akademskih okvira. Tako se u razdoblju od 2003. – 2004. godine zapošljavaju prodekanica Lidija Matošević i tajnik ustanove Enoh Šeba, pa zahvaljujući dobroj radnoj sinergiji postupno raste broj upisanih studenata, obnavljaju se stare i uspostavljaju nove suradnje s vanjskim suradnicima, pokreće se zapažena izdavačka djelatnost i organizira niz javnih nastupa kojima se promiču vrijednosti ekumenskog, međureligijskog i društvenog dijaloga zadane vizijom Fakulteta. Isto tako, 2004. dolazi i do preseljenja sjedišta Fakulteta: iz prostora u Gundulićevoj 28 u Zagrebu, u zgradi Evangeličke crkvene općine gdje je Fakultet započeo s radom, ustanova se seli u Radićevu 34. Međutim, unatoč iznova pokrenutom životu na ustanovi, vodstvo Fakulteta ubrzo se susreće s teško rješivim problemima.
Naime, u relativno kratkom roku nakon izdavanja dopusnice za rad donesen je i Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (2003.) koji je mogućnost izvođenja sveučilišnih studija dopuštao isključivo sastavnicama Sveučilišta. Ta legislativa nije dopuštala da učilišta koja nisu u sastavu hrvatskih sveučilišta pristupe propisanoj proceduri akreditacije studijskih programa kao sveučilišnih studija usklađenih s bolonjskim standardima pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta, odnosno pri Agenciji za znanosti i visoko obrazovanje. Fakultet je klasificiran kao privatno učilište, što je značilo da nije mogao ostvariti financiranje sredstvima iz javnog proračuna.
Integracija u Sveučilište: osnivanje Sveučilišnog centra za protestantsku teologiju Matija Vlačić Ilirik
U takvoj situaciji vodstvo Fakulteta obraća se 2008. godine Sveučilištu u Zagrebu. Ishod tih dogovora jest potpisivanje Sporazuma o pokretanju i zajedničkom izvođenju studijskih programa preddiplomskog i diplomskog sveučilišnog studija Protestantska teologija prema kojem Sveučilište u Zagrebu postaje nositelj studijskih programa, a Teološki fakultet Matija Vlačić Ilirik koordinator njihovog izvođenja. Spomenuti studijski programi prihvaćeni su na sjednici Senata u studenom 2010., a u prosincu 2011. Sveučilište i Fakultet potpisuju Sporazum o ustroju, organiziranju i izvođenju nastave sveučilišnog preddiplomskog i diplomskog studija Protestantska teologija. Položaj voditelja studija prihvaća prof. Siniša Zrinščak, sociolog s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, koji je tada već nekoliko godina surađivao s Fakultetom kao vanjski suradnik te koji je svojom stručnošću i zalaganjem dao nemjerljiv doprinos integraciji ustanove u visokoškolski sustav Republike Hrvatske. Za zamjenicu voditelja imenovana je dr. sc. Lidija Matošević. U akademskoj godini 2011./2012. počinje se redovito izvoditi sveučilišni preddiplomski studij Protestantska teologija, a u godini 2013./2014. pokreće se i redovito izvođenje diplomskog studija Protestantska teologija.
Nakon nekoliko godina djelovanja unutar tih okvira pokazuje se da je zbog niza organizacijskih i pravnih razloga takav ustrojbeni oblik neprimjeren kao konačno rješenje te da je u interesu optimalnog razvoja studija dovršiti proces integracije u Sveučilište u Zagrebu. Ključni trenutak u tom procesu predstavlja pismo namjere koje su u travnju 2014. na poticaj rektora prof. Alekse Bjeliša potpisali predstavnici sveučilišnog studija, Fakulteta i osnivača Fakulteta, a u kojemu se predlaže osnivanje sveučilišnoga studijskog centra za protestantsku teologiju koji bi služio kao organizacijska jedinica unutar koje bi se nastavili izvoditi studijski programi, te koji bi obuhvatio dotadašnje djelovanje Fakulteta, a ujedno i stvorio institucionalni okvir za znanstveni rad u području teologije, posebice protestantske.
Nakon temeljitog postupka pripreme, odlukom Senata Sveučilišta u Zagrebu 17. 01. 2017. godine osnovan je Sveučilišni centar za protestantsku teologiju Matija Vlačić Ilirik. Od tog trenutka Centar u potpunosti preuzima koordinaciju i izvođenje studijskih programa. Ova važna promjena popraćena je i dodjelom prostora u Lučićevoj 1a (u blizini Filozofskog fakulteta i Fakulteta strojarstva i brodogradnje) u koji se tadašnji Fakultet uselio u ljeto 2015.
← O Centru
