Opis
Autor u knjizi opisuje većinu hrvatskih nekatoličkih biblijskih prijevoda, djelomičnih i cjelovitih, čije je pojavljivanje i postojanje desetljećima bilo uglavnom zanemarivano u hrvatskoj biblicistici te uopće u književnom i književnopovijesnom vrjednovanju svih sastavnica hrvatske biblijskoprevoditeljske književne baštine. Svi su ovi prijevodi – među kojima se oni prvi pojavljuju još tijekom druge polovine 16. stoljeća – priređeni i objavljeni izvan granica većinske Crkve i njezinih propisa o svetopisamskom prevođenju. Zbog toga su oni godinama bili prešućivani i ignorirani te čak izričito deklarirani nepreporučljivima. Uglavnom su bili samo rubno doticani u hrvatskoj književnoj i biblijsko-prevodilačkoj kritici, a hrvatskoj vjerničkoj te nadasve široj kulturnoj javnosti ostali su – sve do u najnovije vrijeme – praktički nepoznatima.
Sve su te prijevode, koji bi se zbirno mogli odrediti kao „nekatolički“ ili „bezimprimaturni“ (jer su izdani bez službenog odobrenja Katoličke Crkve) priredili nekatolički izdavači. Premda ovi prijevodi ne nose imprimatur Katoličke Crkve te nisu mogli biti službeno preporučljivi katoličkim čitateljima, neki su od njih imali znakovitog utjecaja u katoličkim biblijskim i vjerskim krugovima.
Nakon uvodnog dijela te povijesnog pregleda crkvenih propisa o cenzuri i zabrani tiskanih knjiga, posebice odredbi koje se tiču svetopisamskih prijevoda, u knjizi se redom prikazuju:
Konzul-Dalmatinov Novi zavjet te uraški Proroci, Šulekov prijevod – odnosno njegova obradba Karadžićeva Novog zavjeta te Daničićevih Psalama – kao i kasnija Rešetarova revizija Vuk-Daničićeve Biblije, ‘Knjiga o Kristu’ B. Lovreca i suradnika, prijevodi B. Djakovića, G. Đ. Martinjaka, S. Etchesa, I. Vrtarića, R. Kneževića, M. Jovanovića te varaždinska i čakovečka biblijska izdanja. Iscrpno su prikazana različita izdanja i kasnije prijevodne verzije pojedinih autora. Priložen je i osvrt na protestantske djelomične ili cijele prijevode koji su ostali u rukopisu, kao i na neke projekte u najavi. Ukazuje se na motive nastanka, koncepciju, metodologiju te karakteristike i specifičnosti bezimprimaturnih prijevoda kao i na njihovu recepciju te valorizaciju u hrvatskoj biblijskoprevodilačkoj baštini. Istražuje se i njihov moguć utjecaj na neke katoličke biblijske prijevode.
Primjerena valorizacija hrvatske nekatoličke biblijskoprevodilačke baštine – čemu i ova knjiga nastoji izvorno doprinijeti – ne iznosi na svjetlo dana samo manje poznata ili zaboravljena djela hrvatske biblicistike, književnosti i kulture; ona istodobno ukazuje i na nezanemarivu važnost protestantskog udjela u hrvatskom biblijskom, književnopovijesnom i kulturnom razvoju. U najširem pak smislu, ona upućuje na važnost znanstvene spoznaje o tome da je hrvatsko protestantsko nasljeđe jedna od bitnih sastavnica hrvatske povijesti, identiteta i kulture.
