Dana 15. lipnja 1520. papa Lav X. izdao je bulu Exsurge Domine, u kojoj je osudio 41 Lutherovu tezu i dao mu rok od 60 dana za njihov opoziv pod prijetnjom izopćenja. Osim toga, djela Martina Luthera trebala su biti prikupljena i spaljena, na što je Luther reagirao spisom O slobodi kršćanina (De libertate Christiana), koji je priložio pismu papi Lavu X. iz listopada 1520. U studenom je papinski nuncij Hieronymus Aleander počeo spaljivati ​​Lutherove spise u Kölnu i Mainzu, na što je 10. prosinca Luther spalio bulu upozorenja i neke papinske dekrete. To je ubrzo rezultiralo bulom izopćenja Decet Romanum Pontificem od 28. siječnja 1521., koja je Lutheru, međutim, predočena tek na carskom saboru u Wormsu, a službeno objavljena tek u listopadu 1521.

Već je nakon kraljevske krunidbe u jesen 1520. Karlo V. predložio da se Luther ispita na sljedećem carskom saboru, što je izborni knez Friedrich III. u početku odbijao bojeći se da bi Luther mogao završiti kao Jan Hus stoljeće ranije iako mu je bio zajamčen salvus conductus (sigurno putovanje teritorijem Carstva). No Luther, uvjeren u svoju stvar, nije imao ništa protiv prilike da se javno opravda pred carem i carskim staležima.

Carski sabor u Wormsu otvoren je 27. siječnja 1521. godine, a prisustvovali su mu i papinski poslanici na čelu s Hieronymusom Aleanderom, koji je bio specijalno zadužen za Lutherov slučaj. Karlo V. nije želio sam preuzeti odgovornost za intervenciju protiv Luthera i uključio je carske staleže u odlučivanje, no oni su bili podijeljeni i naginjali su Lutherovoj strani, kao i većinsko javno mnijenje. Stoga je car već u ožujku na svoju ruku pripremio Lutherovu osudu. Krajem ožujka Luther je primio i službeni poziv u Worms, kamo je krenuo 2. travnja. Putovao je preko Naumburga, Weimara, Erfurta, Gothe, Eisenacha, Frankfurta na Majni i Oppenheima, propovijedajući i prisustvujući svečanostima koje su priređivane u njegovu čast. U Worms je stigao u utorak, 16. travnja. Raspoloženje među stanovništvom Wormsa bilo je pro-luteransko i navodno su dvije tisuće gledatelja prisustvovale svečanom ulasku, a Luthera je u konačištu osobno posjetilo više dostojanstvenika.

Saslušanje je počelo 17. travnja. Car nije razgovarao s Lutherom direktno, nego preko „govornika“ Johanna von Ecka. Luther je očekivao da će doći do rasprave, no od njega je zatraženo samo da prizna da su 22 knjige koje su bile izložene u dvorani njegove i da opozove njihov sadržaj. Bila su to djela tiskana između 1519. i početka 1521. na njemačkom i latinskom. Luther je priznao knjige kao svoje i zatražio vremena kako bi sročio valjan odgovor, a da ne prekrši božansku riječ. Karlo V. dao mu je jedan dan za razmišljanje te su Luthera otpratili natrag u njegove odaje, gdje su ga ponovo posjetili brojni plemići.

Drugo saslušanje pred carem održano 18. travnja 1521. i Luther je održao govor obrane koji ovdje objavljujemo. Nakon toga uslijedio je podulji odgovor Johanna von Ecka sa završnim pitanjem je li Luther spreman opozvati svoje spise, nakon čega je uslijedio Lutherov posljednji kratak odgovor. U obrani i optužbi jasno se suprotstavljaju Lutherovo načelo isključivog poštivanja autoriteta Evanđelja („jer ja ne vjerujem ni papi ni crkvenim saborima, budući da je očito da su često griješili i proturječili sami sebi“) i tradicije (“jer sigurno je da redovnik kao pojedinac griješi ako se njegovo mišljenje suprotstavlja mišljenju cijelog kršćanstva, kako se naučavalo više od tisuću godina.“).

Od 19. travnja 1521. Karlo V. je pregovarao s carskim staležima, što nije dovelo do rješenja te je 22. travnja formirana komisija koja je trebala uvjeriti Luthera u nužnost kompromisa. Razgovori su započeli 24. travnja. Luther nije bio spreman odustati od svoga iskaza da su njegove izjave vezane Evanđeljem. Naposljetku je otpušten s carskog sabora uz jamstvo sigurnog prolaza te je napustio Worms 26. travnja 1521. Putovao je s pratiocima sličnim putem natrag prema Wittenbergu, ali su pred Eisenachom skupinu presreli naoružani ljudi u insceniranom napadu prema tajnoj naredbi izbornog kneza Friedricha III. i odveli Luthera u utvrdu Wartburg, gdje ga je od 4. svibnja 1521. do 1. ožujka 1522. skrivao lokalni velikaš Hans Sittich von Berlepsch.

Wormskim ediktom od 26. svibnja 1521. Luther je stavljen izvan carskog zakona (tzv. Reichsacht ili Reichsbann), čime je postao prognanik kojega je svatko mogao nekažnjeno ubiti. No caru nije uspjelo nametnuti priznanje edikta na cijelom području Carstva i staleži koji su pristajali uz reformaciju uglavnom su ga ignorirali. Nakon godine dana provedene u Wartburgu Luther se mogao vratiti u Wittenberg i pod zaštitom izbornog kneza Friedricha III. („Mudrog“) započeti s reformom crkvenog života.

 

Moderna izdanja

 D. Martin Luthers Werke. Kritische Gesamtausgabe (WA). Sv. 7, str. 867-877. Weimar: Hermann Böhlaus Nachfolger, 1897.