Erazmo Rotterdamski
O nepromišljenim zavjetima
(1522.)

ARNOLD, KORNELIJE

A. O! Kornelije, dobro mi došao, pa nije te bilo sto godina.
K. Ah, pa to je moj stari drug Arnold, čovjek kojega sam želio vidjeti više od ikoga na svijetu! Neka te Bog čuva.
A. Svi smo te smatrali izgubljenim. Ali molim te, kuda si lutao sve ovo vrijeme?
K. Drugim svijetom.
A. Pa stvarno, čovjek bi to i pomislio kad vidi tvoju nemarnu odjeću, mršavo tijelo i blijede obraze.
K. Eto, a ja sam upravo stigao iz Jeruzalema, a ne iz stigijskih sjena.
A. Koji te vjetar odnio onamo?
K. Koji vjetar odnosi tolike druge ljude?
A. Pa ludost, ili možda griješim?
K. Pa eto, nisam jedina budala na svijetu.
A. I što si ondje tražio?
K. Pa nevolju.
A. Mogao si to naći bliže kući. Jesi li našao ondje nešto što je bilo vrijedno vidjeti?
K. Pa zapravo, da budem iskren, malo ili ništa. Pokazali su nam neke drevne spomenike, za koje smatram da je većina krivotvorena i puka izmišljotina kako bi se izrabljivali priprosti i lakovjerni ljudi. Mislim da uopće ne znaju točno gdje se Jeruzalem nekada nalazio.
A. Pa što si onda vidio?
K. Ogromno barbarstva posvuda.
A. Ali nadam se da si se vratio svetiji nego što si otišao.
K. Pa baš i ne, prije bih rekao deset puta gori.
A. Ali onda si barem bogatiji?
K. Ma kakvi, siromašniji od Joba.
A. Pa nije li ti žao što si poduzeo tako daleko putovanje bez ikakve svrhe?
K. Ne, a nije me ni sram, jer imam mnogo sudrugova u ludosti koji me podupiru, a što se žaljenja tiče, sada je prekasno.
A. Što mi ne kažeš! Pa zar nikakvo dobro nije proizašlo iz tako opasnog putovanja?
K. Jest, i to puno.
A. A što to?
K. Pa eto, odsad ću zbog toga živjeti ugodnije.
A. Kako to, zar zato što ćeš uživati u pričanju starih priča sada kad je opasnost prošla?
K. Pa ima i u tome nešto, ali nije to sve.
A. Zar postoji u tome neka druga dobrobit osim toga?
K. Postoji.
A. Što je to? Molim te, reci mi.
K. Pa eto, mogu zabavljati sebe i društvo, i to koliko god hoću, prepričavajući svoje avanture nad kriglom piva ili dobrom večerom.
A. Pa to je doista nešto, kako kažeš.
K. Osim toga, jednako ću uživati dok budem slušao druge kako izmišljaju stvari koje nikada nisu čuli niti vidjeli; i čine to s takvom sigurnošću da uvjeravaju sebe same, dok pričaju najapsurdnije i najnemogućije stvari u prirodi, da je sve ono što govore istina.
A. To je sjajna zabava. Pa znači, nisi baš izgubio i ovce i novce, kako ono kažu.
K. Ne, mislim da je ovo ipak bolje od onoga kada se ljudi zbog neke bijedne plaće prijave u vojsku, koja je kolijevka svih bezbožnosti.
A. Ali nije plemenito uživati u laganju.
K. Ali možda je ipak malo plemenitije od zabavljanja drugih ili sebe ocrnjivanjem drugih ljudi ili trošenja vremena i energije na kockanje.
A. Doista, tu se moram složiti s tobom.
K. A ima i još jedna dobra stvar.
A. Što to?
K. Ako se nađe neki prijatelj do kojega mi je stalo, a on se zarazi tim ludilom, savjetovat ću mu da ostane kod kuće; kao što mornari koji su doživjeli brodolom upozoravaju one koji isplovljavaju da se čuvaju mjesta gdje su se unesrećili.
A. Da si barem mene sačuvao na vrijeme.
K. Što, čovječe! Zar si i ti bio zaražen tom bolešću?
A. Da, bio sam u Rimu i Compostelli.
K. Blagi Bože! Kako mi je drago da si bio jednaka budala kao i ja! Koja Palada ti je to stavila u glavu?
A. Nikakva Palada, nego prije Morija, osobito kada sam kod kuće ostavio lijepu mladu ženu, nekoliko djece i obitelj, koja nije imala od čega drugoga živjeti osim od mojeg svakodnevnog rada.
K. Zacijelo te neki važan razlog odvukao od svih tih obveza. Molim te, reci mi što je to bilo.
A. Sramota me reći.
K. Ne treba te biti sramota kad znaš da sam i ja bolovao od iste bolesti.
A. Pio sam s nekim susjedima i kada je vino počelo djelovati, netko je rekao da namjerava posjetiti svetog Jakova, a drugi svetog Petra; odmah se javio još jedan ili dvojica, koji su obećali da će poći s njima i na kraju je pala odluka da ćemo svi ići zajedno, a ja nisam želio ispasti hulja i izdati društvo pa sam rekao da ću i ja poći. Iduće pitanje bilo je da li da idemo u Rim ili u Compostellu? Nakon rasprave odlučeno je da ćemo svi, tako nam Bog pomogao, idući dan krenuti na oba mjesta.
K. Ozbiljna odluka, zaslužuje da se upiše u vino prije nego ureže u broncu.
A. Odmah je počeo kružiti vrč u čast našeg putovanja i kada je svatko otpio, zavjet je postao valjan i neopoziv.
K. To je neka nova vjera! Pa jeste li se svi sretno vratili?
A. Svi osim trojice, jedan je umro usput i zadužio nas da ga preporučimo ponizno Petru i Jakovu; drugi je umro u Rimu, koji nas je zamolio da prenesemo posljednji pozdrav njegovoj ženi i djeci; a trećega smo ostavili u Firenci teško bolesnog i vjerujem da je već odavno u raju.
K. Zar je bio tako dobar čovjek?
A. Čisti vic od karaktera.
K. Pa zašto onda misliš da je u raju?
A. Jer je imao cijelu torbu punu velikih oproštajnica.
K. Shvaćam, ali do raja je dug put i vrlo opasan, kako kažu, zbog malih razbojnika koji nastanjuju srednji dio neba.
A. To je istina, ali on je bio dobro oboružan bulama.
K. A na kojem su jeziku bile te bule?
A. Na latinskom.
K. I misliš da će mu to pomoći?
A. Hoće, ako slučajno ne naiđe na nekog duha koji ne razumije latinski, u tom slučaju morat će se vratiti u Rim i nabaviti novu propusnicu.
K. Prodaju li ondje bule i mrtvacima?
A. Prodaju.
K. Ali kad smo već kod toga, moram te upozoriti da paziš što govoriš, jer sada ondje ima strašno puno uhoda.
A. Ma ne govorim ja loše o samim oprostima, nego se smijem ludosti svojeg smetenog suputnika, koji je, iako je bio najpovršniji čovjek koji se ikada rodio, ipak radije zasnovao cijelo svoje spasenje na komadu pergamenta nego da se popravi. Ali kada ćemo prionuti na onu veselu gozbu koju si upravo spomenuo?
K. Čim se pruži prilika, odredit ćemo vrijeme za mali domjenak i pozvati neke svoje prijatelje pa ćemo im onda pričati laži i vidjeti tko je u tome najspretniji, i zabavljat ćemo se lažima sve dok ne napunimo trbuhe.
A. Hajde, dogovoreno!